1. K Tebi podizem oci svoje, koji zivis na nebesima!

2. Kao sto su oci slugama uprte u ruku gospodara njihovih, kao oci sluskinjine u ruku gospodje njene, tako su oci nase u Gospoda Boga naseg, dok se smiluje na nas.

3. Smiluj se na nas, Gospode, smiluj se na nas, jer smo se dovoljno nasitili sramote;

4. Dovoljno se nasitila dusa nasa ruga od ponositih, i sramote od oholih.